Agavin nektar posljednjih je godina postao vrlo popularan među onima koji traže prirodne alternative rafiniranom šećeru. No, je li ta popularnost u potpunosti opravdana?

Agava je biljka porijeklom iz suhih područja. Iz njenog središta dobiva se sok, koji se zatim filtrira i zagrijava kako bi se razgradili složeni spojevi u šećere – rezultat je agavin nektar (sirup). Kada se osuši i samelje, dobiva se agavin šećer u prahu.

Sastav i glikemijski indeks

Jedna od najvećih prednosti agavinog nektara je niski glikemijski indeks (GI) – obično se kreće između 15 i 30. To znači da podiže šećer u krvi znatno sporije od bijelog šećera, zbog čega ga mnogi vide kao pogodniji izbor za osobe s dijabetesom.

Međutim, važno je uzeti u obzir i druge činjenice:

  • Kalorije – agavin nektar ima oko 60 kcal po žlici, što je nešto više od običnog šećera.
  • Visok udio fruktoze – iako ima nizak GI, upravo zbog fruktoze može opteretiti jetru i potaknuti nakupljanje masnoće.
  • Umjerenost je ključ – zbog kombinacije niskog GI i visokog udjela fruktoze, najbolje ga je koristiti povremeno i pažljivo.

Kako koristim agavu

Zbog svega navedenog, agavin sirup i šećer u prahu koristim samo povremeno. Najčešće u receptima gdje bih inače upotrijebila med ili javorov sirup, dio zamijenim agavinim sirupom kako bih smanjila njegov utjecaj na šećer u krvi.

Na taj način izbjegavam pretjerivanje s oba zaslađivača. U smoothie-ima ili kolačima obično kombiniram agavin sirup s drugim prirodnim zaslađivačima poput meda, javorovog siripa, sirupa od datulja ili stevije.

Agavin šećer u prahu može se koristiti u omjeru 1:1 kao i bijeli šećer, no iz iskustva mogu napisati kako ga treba manje jer je dovoljno sladak i u manjoj količini. Sviđa mi se i njegov blagi, cvjetni okus, koji se posebno lijepo uklapa u čokoladne deserte, jer ne preuzima glavnu aromu nego se skladno uklopi.

Velika prednost kombiniranja više zaslađivača je i to što nijedan ne dominira okusom – tako desert ostaje uravnotežen i bogat, a ne prenaglašeno sladak.

Na što paziti kod agave

Iako agava naizgled ima prednosti, kao relativno nizak GI, pazim da se na nju ne oslanjam previše. Raznolikost zaslađivača u prehrani ključna je za ravnotežu i bolju kontrolu dijabetesa.

Moje iskustvo pokazuje da agava može biti koristan saveznik u kuhinji, ali samo kad se koristi promišljeno i u kombinaciji s drugim sastojcima.

Zaključak

Agavin nektar i agavin šećer mogu biti korisni u pripremi deserata i napitaka, ali uvijek uz umjerenost i dobru kombinaciju s drugim zaslađivačima. Njihov niski GI svakako je prednost, no visoki udio fruktoze znači da ne smijemo pretjerivati.

S vremenom se razvijaju i nove metode obrade agave, pa je moguće da će u budućnosti postojati još zdravije varijante. Do tada – agava je dobra opcija za povremenu upotrebu, ali ne i zaslađivač na koji se treba u potpunosti osloniti.